S.....ne znas da te volim...verovatno nikad i neces saznati.Nasa se prica zavrsila tamo gde je i pocela...U onih predivnih 10 dana sto smo zajedno proveli.
Da te volim malo je reci,ti si moj par pod zvezdama,i ja nista ne bih znala o sreci da te jos nisam pronasla...ali tebe vise nema.Svako od nas je otisao svojim putem.Jos se secam kako smo se upoznali,T... ti i ja...izgleda je upoznavanje preko zajednicke drugarice najlepse.Ko bi rekao da cu se prvi put zaljubiti na rukometnom kampu...na mestu na kom sam otisla da naucim nesto vise o sportu ja sam naucila da volim...Da osetim kako izgleda patnja kada nemas pored sebe nekoga koga volis...sto sam dozvolila da mi se priblizis..lepo sam rekla da nisam spremna na vezu,cak ni avanturu...
Ali bio si uporan,dozvolio si mi da te upoznam,da znam kako dises...
Usao si u moje srce...cuvao si me...iako sam krila znalo se da smo zajedno...ma zasto da vise krijem obelodanila sam da smo PAR...dobijala sam savete da sam pogresila,da si najgori,da neznas sta znaci ljubav...da si probisvet,budala...
Nisam im verovala.Jer sam se tebi predala...Svojom otvorenoscu,spontanoscu,romanticnoscu si me osvojio.Nisi se odvajao od mene,grlio si me i pripajao uz sebe da znaju da sam samo tvoja...Pravila sam se da sam ledena,da mi nisi toliko drag..ali videlo se,pisalo je u mojim ocima.
Pitala sam sebe:"Kako mozes sebi da dozvolis da ti ovoliko udje pod kozu?Pa on ce za koji dan otici daleko...svojoj kuci koja je mnogo daleko od tvoje.Veza na toliku daljinu ne moze opstati,jos uz vase obaveze..."...Alli srce je slepo...ne mozes mu narediti...
Nedostaju mi tvoja milovanja...tvoji poljubci...tvoj glas kada kazes:"Malena".Secas li se terena broj 1..tamo si me poljubio prvi put.Rekao si da me neces terati da budem sa tobom,pogledao me duboko i poljubio...kako sam mogla da ti odolim...Nase klupe,i duze ostajanje nego sto je dozvoljeno,kazne za kasnjenje...ma sve je to bilo vredno naseg gledanja zvezda..ti i ja...ja u tvom narucju,omamljena tvojim poljubcima,tvog dodira koji se topio po mom telu.Proslo je 2,5 godine a ja i dalje osecam isti zar u grudima kada se setim tebe...jos kada me pozoves i kazes:"Anci ova pesma je za tebe....." i pustis da svira,da mi kida dusu,da se borim sa suzama...daj mi jos koji dan da uzivam u tebi,da te zagrlim i nezno poljubim i da ti priznam da sam dozvolila da mi udjes pod kozu jer tad nisam imala hrabrosti da priznam.Htela bih te jos jednom videti...osetiti tvoj pogled i cuti tvoj smeh...ispricaj mi jos jednu pricu iz tvog detinjstva...zagrli me i kazi mi da si se promenio,sto sam ti samo ja verovala...Ali sve je to sada divna uspomena...secanje na jedno sportsko leto..koje je postalo i ljubavno...i znaj sreco jos spavam u tvojoj majici.....
Zauvek tvoja...nosicu te ivek u srcu...