Najteze je zapoceti, zar ne? Kasnije rijeci teku poput slapa,tjerane nekom tajnom silom ili samo voljom padaju na prazan papir. Vec dugo pokusavam napisati pricu o nama ili barem neko pismo I bar malo skinuti svu ovu tezinu koja mi stoji na duši I ne da mi dalje.
Još malo pa godina našeg poznanstva dolazi, poznanstva…kako glupo zvuci…mozda bi najbolje bilo reci da dolazi godišnjica onog dana kada je zapocela jedna predstava koja je imala svoj pocetak, zaplet,vrhunac I, nazalost, kraj. Predstava poslije koje su glumci otišli svak na svoju stranu noseci samo svoje maske sa sobom.Predstava u kojoj smo poput klupka ispleli zaljubljenost,svadju,smijeh, prijateljstvo,suze… I poput pravih glumaca otišli svak na svoju stranu…
Znaš,ja još vjerujem da si ti bio naš ispit pravog prijateljstva. Trebalo je samo uciniti mali korak, I poloziti taj ispit! I pokazati da je on samo jedan zadatak na pairu…Najlakši ispit prerastao je u najtezi!
Od svih princeva ovog svijeta,Bog mi je poslao onog iz mojih snova.Ociju snenih kada voli, ljutih kada gubi…Poslao mi je usne koje nose u sebi vjetar ravnice, usne koje za samo sekundu pokrenu cijelo tijelo I poput cvijeta na vjetru drhti pri samom dodiru.Ruke koje imaju snagu vulkana, najjaceg vala, dušu malog djecaka u kojem su skrivene sve moje zelje I strahovi…
Moj naoko lagani ispit doveo me do raskršca dvaju puteva. Jedan je nosio naziv princa iz snova a drugi drugarice iz stvarnosti. Samo na trenutak sam sebi dopustila da mi snovi potuku stvarnost I da stvarnosti okrenem ledja.Ali nisam znala da ce stvarnost to iskoristiti I zabosti mi noz u ledja. U mojim ocima ta dva svijeta nisu se dodirivala I niko mi ih nije mogao spojiti, bar sam tako ja mislila!
Igrajuci tu opasnu igru nisam ni shvatila da su me snovi zaslijepili svojim carima a stvarnost to koristila. I onda je neko upetljao svoje prste,I pokazao mi vezu izmedju ta dva svijeta. Ili sam ja jednostavno I napokon otvorila oci……
Ljubav prema mom princu iz bajke zatvarala se u neku zapusenu sobu I tu potajno patila. Toliko boli taj prokleti datum 10.mart mi je donio. Toliko boli u samo pet minuta mi je nanijeto.
I dalje si bio moj princ, moj djecak, moje otvoreno nebo, bez ijednog oblacka. Moja tajna sveta , bio si ono pred cim sam drhtala I cemu se divila…
Nisam vise mogla da smognem snage da se vratim na stari put I ponovo zatvorim oci zaboravljajuci na cijeli svijet.
I danas se pitam zašto si nju izabrao, zašto si ubio sebe u meni. Jednom rijecju unistio si sve ono što sam gradila. Izabrao si nju. Srušio si svaku nadu u meni oduzeo mi svu snagu I vjeru u sve!
Prince moj,nadam se da se sada veselo I sretno nadas da ce biti tvoja I da ces je imati kao svaku do sada
Uspio si ono sto niko nikad nije, uspio si slomiti me jako I zestoko da nemam volje nizacim vise. Uspio si ubiti svo poštovanje prema tebi, a time I svu onu ljubav…..
Prince moj, vise povratka nema, predstava je gotova ZAUVIJEK!!!!!
