Evo i mog poslednjeg zbogom.
Ja sam ga dobila prije pet minuta,i trajalo je jako dugo...Tako dugo da mi se činilo da nikada i nisam sretna bila,da mi se lijepo ništa ne desi,da je čitav moj život jedno obično s.... i da sam na trenutak pomislila da postoji neko na ovom odvratnom svijetu ko je po meni idealan,a on mi nanese najveću bol i osvijetli mi put ka zbogom.Rekao je zbogom,misleći da me pošalje tamo.I poslao me.
Molila sam,jesam,molila sam da mi oprosti da me razumije,da mi ne kvari ono jedino što vidim,želim,osjećam i volim,da mi ostavi moju sreću,da mi da šansu da preživim.
Ali...ne...
Jako me boli,toliko me boli..da mi je svejedno za sve ostalo.
Ni ja sebe ne prepoznajem!!!
Samo bih voljela da me je poznavao samo privatno,da ustvari vidi kakva sam.Jer da me samo tako poznavao do ovoga i ne bi došlo,sve bi bilo normalno,ja bih osjetila tu svoju sreću i možda me ne bi ni prošla.Zato napuštam sve,sve ću napustiti!
Želim i da još kažem da ko god da se nekad osjeća sretnim kako nikad nije osjetio,da čuva to što ima ,po svaku cujenu,na bilo koji način,jer ono ZBOGOM je najteže što se čovjeku može desiti kada misli da je najpoželjniji....a nije,ni blizu.
VOLIM TE i NOSIĆU TO UVIJEK SA SOBOM!!!
I jedino što želim je da i ti budeš na trenutak ovako sretan kao što sam ja osjetila taj trenutak sreće,tebi to želim zauvijek,jer ti si moja sreća,a sad si i moju uzeo sa sobom,tako da ćeš je dovoljno imati...nadam se za cijeli život.
